-Piše: Mihailo Medenica

Šta se to može dobiti zauzvrat izdaji Kosova i Metohije, Aleksandre Vučiću?!
I, ko smo to “MI”: “Spremni da razmotrimo svako rješenje za Kosovo pod uslovom da se Srbiji ponudi nešto zauzvrat”, kako sramotno i ponizno veliš u intervjuu za,,Gardijan‘‘?!
Ti nijesmo- MI, koliko god živio u zabludi da si ravan Hristu i da je taj bijesni čopor lutalica što korača za tobom apostolski…
Šta je to, nesrećo, ravno Kosovu i Metohiji da bi ga prihvatio zauzvrat?!
Godine za vjekove?! Ljudsko za božje?! Prstohvat za korijen?! Trenutak za vječnost?! Šaku zobi za nebo? Makiško za Kosovo polje?! Fontane za svetinje?! Neljude za ljude?! Grobove…
Šta zauzvrat grobova postradalih za Kosovo i Metohiju, Srbiju vascijelu?!
Šta za majke u crnini, šta je njima nalik?! Šta za glave oca Stefana i Haritona?!
Šta za Miloša Ćirkovića!? Šta je dovoljno zauzvrat njegovome: “Vi idite- ja neću?!”
Šta za Jovanu, anđela, silovanu i preklanu u Klečki?! Šta je zauzvrat njenih 10 godina?!
Šta za Staro Gradsko?! Šta je zauzvrat krvavom žitu i selu što živi za godišnjice i pomene?!
Šta za Samodrežu?! Šta je zauzvrat Lazaru i Milošu?!
Šta za Veliku Hoču?! Šta je zauzvrat starici što na stepeništu još čeka sina?! Čeka da joj ne zaboravimo sina…
Šta je zauzvrat Ibru, Sitnici, Labu, Drimu, Bistricama… Koji metar kanalizacije koji ćeš obećati za šaku glasova?!
Šta je sa glasovima s Košara, Paštrika, Đeravice, Junika, Belaćeca, Orahovca, Peći, Đakovice, Kline… Eno se čuju u liturgijama.
Šta je njima zauzvrat?!
Šta je zauzvrat Lazaru, rođenom među kalemovima žice?! Dijete enklave. Dijete od 100 koraka djetinjstva. Dijete što ponosno i prkosno nosi ime Lazarevo, a čitav svijet mu je u tih 100 koraka i svaki dan ih razbraja da koji ne zafali…
Koje jezero zauzvrat Radonjićkom?!
Koja djeca zauzvrat Panteliji i Ivanu, šta umjesto Goraždevca i krvave Bistrice u koju su im klonule glave…
Šta zauzvrat 17. marta 2004?!
Koje žive da mijenjamo za žive?! Koje mrtve za mrtve?!
Koju Bogorodicu za Ljevišku?! Koje čuvare Šare za Gorance?!
Kojeg cara za Dušana?! Koje carstvo za nebesko?!
Šta zauzvrat zakletve Njegoševe, Svetog Petra Cetinjskog, patrijarha Pavla?!
Šta zauzvrat dvije jabuke kojima me je darivala baka Ivanka, poslednja Srpkinja u južnom dijelu Kosovske Mitrovice, kada sam na kapiji obećao da ću joj ponovo doći?!
Šta zauzvrat kad su je pronašli tek kada je tijelo istrulilo toliko da se ulicom počelo osjećati?!
Koje pojanje zauzvrat onome dečanskih monaha?! Koja blagost zauzvrat onoj pećkih monahinja?!
Koja fabrika zauzvrat Gračanici?! Koje oči zauzvrat Simonidinih?!
Koja granica zauzvrat one omeđene životom, stradanjem, vaskrsenjem, pričešću…
Koje pjesme zauzvrat: “Ječam žnjela”; “Udade se Živka Sirinićka”; “Usnila je dubok sanak…”, “Sa Kosova zora sviće”; “Orahovcu- bašto rajska”; “Ajde, Jano…”; “Hriste, Bože, raspeti i sveti”…
Šta zauzvrat ruskih monaha i hodočasnika koji su na ruševinama Zočišta preklečali liturgiju ponijevši po grumen svete zemlje, da joj se vrate?
Šta zauzvrat Kosova i Metohije, Aleksandre Vučiću?!
Šta zauzvrat vječitom jadu zarad vječnog života?!
Šta zauzvrat slovu o stradanju da bi Srbija živjela dovijeka?!
Šta, Vučiću?!
Šta zauzvrat krvi- voda?! Šta zauzvrat vodi- krv?!
Šta zauzvrat krstu i oltaru?!
Šta, lažni „Hriste”, može biti zauzvrat Kosovu i Metohiji do Kosova i Metohije?!
Ništa do nebo samo, a Gospod ga nam je nad Kosovom i Metohijom darivao da dovijeka znamo gdje su nam kolijevka i grob!
Kolijevka i grob, Aleksandre Vučiću- šta zauzvrat tome?!